Pravo na pristup informacijama predstavlja temeljno pravo građana da pristupe informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti. Ovo pravo smatra se od ključne važnosti za učinkovito funkcioniranje demokratskih sustava jer povećava odgovornost vlasti i službenika, potiče sudjelovanje građana i omogućuje njihovo informirano sudjelovanje u javnom životu. Osnovna pretpostavka prava na pristup informacijama je da su informacije koje posjeduju vladine institucije u načelu javne i mogu se sakriti samo na temelju legitimnih razloga koji bi trebali biti detaljno navedeni u zakonu.
U sklopu pregovora o pristupanju EU, Hrvatska je uskladila svoje medijsko zakonodavstvo s europskim standardima. Ovaj proces također se odnosio na zakonodavstvo o pristupu javnim informacijama koje je izmijenjeno kako bi odražavalo europske i međunarodne standarde. Hrvatska je tako usvojila svoj Zakon o pravu na pristup informacijama 2013. godine, nakon desetljeća zagovaranja, kampanja i javnih rasprava koje su vodile organizacije civilnog društva.
Kako je definirano pravo na pristup informacijama u Hrvatskoj?
U Republici Hrvatskoj, pravo na pristup informacijama definirano je Zakonom o pravu na pristup informacijama. Prema ovom Zakonu, pravo na pristup informacijama omogućava građanima da traže i dobivaju informacije koje posjeduju tijela javne vlasti. Osim toga, tijela javne vlasti imaju obvezu omogućiti pristup zatraženoj informaciji i objavljivati informacije neovisno o postavljenom zahtjevu kada takvo objavljivanje proizlazi iz obveze određene zakonom ili drugim propisom.
Važno je napomenuti da se odredbe ovog Zakona ne primjenjuju na informacije za koje postoji obveza čuvanja tajnosti, kao ni na informacije koje predstavljaju klasificirane informacije čiji su vlasnici međunarodne organizacije ili druge države. Cilj ovog Zakona je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama svim fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti. Dakle, pravo na pristup informacijama u Hrvatskoj temelji se na transparentnosti, otvorenosti i odgovornosti tijela javne vlasti prema građanima.
Kako se Zakon odnosi na direktive i uredbe EU?
Zakon o pravo na pristup informacijama u Republici Hrvatskoj usklađen je s Direktivom 2003/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o ponovnoj uporabi informacija javnog sektora. Ova Direktiva, donesena 17. studenoga 2003., postavlja okvir za uvjete ponovne uporabe informacija javnog sektora kako bi se osigurali pošteni, razmjerni i nediskriminirajući uvjeti.
Cilj je osigurati da razlike u nacionalnim pravilima i praksama ne sprečavaju nesmetano funkcioniranje unutarnjeg tržišta i pravilan razvoj informacijskog društva u Europskoj uniji.
Pravo na pristup informacijama je ključno za ostvarivanje tih ciljeva. Informacije javnog sektora predstavljaju važan primarni materijal za proizvode i usluge s digitalnim sadržajem. Ova Direktiva ne sadrži obvezu dopuštanja ponovne uporabe dokumenata, ali postavlja minimalne standarde za države članice.
Zašto je pravo na pristup informacijama važno za građane?
Pravo na pristup informacijama predstavlja temelj transparentnosti i odgovornosti tijela javne vlasti prema građanima Republike Hrvatske. Ovaj Zakon osigurava da građani imaju pravo znati kako tijela javne vlasti postupaju s informacijama, kako donose odluke i kako upravljaju javnim sredstvima. Tijela javne vlasti obvezna su omogućiti pristup informacijama pravodobnim objavljivanjem informacija o svome radu na primjeren i dostupan način, kao što je objavljivanje na internetskim stranicama ili u javnom glasilu.
Osim toga, pravo na pristup informacijama omogućuje građanima da aktivno sudjeluju u demokratskim procesima, postavljaju pitanja i izražavaju svoje mišljenje o radu tijela javne vlasti. Međutim, važno je napomenuti da postoje određena ograničenja ovog prava, posebno kada je u pitanju zaštita osobnih podataka, nacionalna sigurnost ili drugi zaštićeni interesi. Unatoč tim ograničenjima, tijela javne vlasti dužna su provesti test razmjernosti i javnog interesa prije donošenja odluke o ograničenju pristupa informacijama.
U konačnici, pravo na pristup informacijama osnažuje građane da budu informirani, odgovorni i aktivni sudionici u demokratskom društvu. Zakon o pravu na pristup informacijama osigurava da ovaj ključni demokratski princip bude zaštićen i promoviran u Republici Hrvatske
Definicija ključnih pojmova
Prema Zakonu o pravu na pristup informacijama, nekoliko je termina koji se ističu:
- Korisnik prava na pristup informacijama: Svaka domaća ili strana fizička i pravna osoba koja traži informacije.
- Tijela javne vlasti: Organi koji posjeduju informacije, uključujući tijela državne uprave, lokalne samouprave, pravne osobe s javnim ovlastima i druge.
- Informacija: Svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti, neovisno o obliku ili načinu prikaza.
- Pravo na pristup informacijama: Pravo korisnika da traži i dobiva informacije, kao i obveza tijela javne vlasti da omogući pristup zatraženoj informaciji.
Ovi pojmovi čine temelj razumijevanja prava na pristup informacijama i kako se ono primjenjuje u praksi. Zakon jasno definira tko može tražiti informacije, koje informacije su dostupne i koje institucije moraju pružiti te informacije.
5 načela prava na pristup informacijama
U srcu svake demokratske države leži transparentnost i otvorenost prema građanima. U Republici Hrvatskoj, pravo na pristup informacijama osigurava se kroz niz načela koja su temelj Zakona o pravu na pristup informacijama. Ova načela osiguravaju da građani imaju pristup informacijama koje su im potrebne kako bi mogli aktivno sudjelovati u demokratskim procesima.
Prvo i osnovno načelo je javnost. Prema Zakonu, informacije su dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi. Ovo načelo osigurava da svaka osoba ima jednako pravo na pristup informacijama, bez obzira na njihovu nacionalnost ili status.
Drugo načelo je pravodobnost. Informacije koje tijela javne vlasti objavljuju ili daju moraju biti pravodobne. Ovo znači da građani imaju pravo dobiti informacije u razumnom vremenskom okviru, bez nepotrebnih odgoda.
Potpunost i točnost su također ključne komponente prava na pristup informacijama. Građani imaju pravo očekivati da će informacije koje dobivaju biti potpune i točne. Ovo osigurava da građani mogu donositi informirane odluke temeljene na pouzdanim informacijama.
Posljednje, ali ne manje važno načelo je jednakost. Svi korisnici imaju jednako pravo na pristup informacijama i moraju biti tretirani ravnopravno u njegovom ostvarivanju. Tijela javne vlasti ne smiju staviti korisnike u neravnopravan položaj, a osobito na način da se pojedinim korisnicima informacija pruža prije nego ostalima ili na način kojim im se posebno pogoduje.
Pravo na pristup informacijama nije samo formalnost, već ključna komponenta demokratskog društva. Kroz ova načela, Republika Hrvatska osigurava da su njezini građani informirani, uključeni i sposobni aktivno sudjelovati u demokratskim procesima.
Kako tijela javne vlasti trebaju postupati u vezi s pravom na pristup informacijama?
Prema Zakonu o pravu na pristup informacijama, tijela javne vlasti u Republici Hrvatskoj imaju specifične obveze kako bi osigurala pravo na pristup informacijama svim građanima. Ova obveza uključuje transparentnost, pravodobnost i točnost informacija koje pružaju.
Konkretno, “tijela javne vlasti”, kako je definirano u Zakonu, uključuju tijela državne uprave, druge državne organe, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravne osobe s javnim ovlastima, pravne osobe čiji je osnivač Republika Hrvatska ili jedinica lokalne ili područne (regionalne) samouprave, pravne osobe koje obavljaju javnu službu, pravne osobe koje se u cijelosti financiraju iz državnog proračuna ili iz proračuna jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, kao i trgovačka društva u kojima Republika Hrvatska i jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave imaju zasebno ili zajedno većinsko vlasništvo.
Ova tijela javne vlasti moraju na svojim internetskim stranicama objaviti informacije poput zakona, općih akata, odluka, godišnjih planova, financijskih izvješća, informacija o dodijeljenim potporama, obavijesti o raspisanim natječajima, registara i baza podataka, te mnoge druge relevantne informacije. Također, moraju informirati javnost o dnevnom redu zasjedanja ili sjednica službenih tijela, vremenu njihova održavanja, načinu rada i mogućnostima neposrednog uvida u njihov rad.
Svako tijelo javne vlasti mora imenovati službenika za informiranje, koji je odgovoran za rješavanje pitanja vezanih uz pravo na pristup informacijama. Ova osoba igra ključnu ulogu u osiguravanju da se prava građana poštuju i da se informacije pružaju na transparentan i pravodoban način.
Uloga i odgovornosti službenika zaduženog za informiranje
U okviru Zakona o pravu na pristup informacijama, posebno je istaknuta uloga službenika za informiranje. Ova osoba ima ključnu ulogu u osiguravanju transparentnosti i pristupa informacijama od strane javnosti. Svako tijelo javne vlasti obvezno je odrediti službenika za informiranje koji će biti mjerodavan za rješavanje pitanja vezanih uz pravo na pristup informacijama.
Službenik za informiranje ne samo da osigurava da se zahtjevi za pristup informacijama obrađuju u skladu s zakonom, već i educira javnost o njihovim pravima i postupcima kako bi ostvarili pravo na pristup informacijama. Osim toga, službenik je odgovoran za održavanje i ažuriranje informacija na internetskim stranicama tijela javne vlasti, kako bi javnost imala lagan i neposredan pristup potrebnim informacijama.
Jedna od ključnih odgovornosti službenika za informiranje je osigurati da se svi zahtjevi za pristup informacijama obrađuju pravodobno i u skladu s odredbama zakona. U slučaju da se zahtjev odbije, službenik je dužan obavijestiti korisnika o razlozima odbijanja i uputiti ga na moguće pravne lijekove.
Osim toga, službenik za informiranje ima ulogu u promicanju transparentnosti i otvorenosti tijela javne vlasti. Oni su ključni akteri u osiguravanju da se pravo na pristup informacijama poštuje i provodi na svim razinama vlasti. Kroz svoj rad, službenici za informiranje doprinose jačanju povjerenja građana u institucije i osiguravaju da se principi transparentnosti i odgovornosti provode u praksi.
