Nasilje u obitelji je ozbiljan društveni problem koji može imati dugotrajne posljedice za žrtve i njihove obitelji. Kako bismo osigurali sigurno okruženje za sve članove obitelji, važno je razumjeti kako postupati u slučaju nasilja u obitelji.
Hrvatska je uspostavila Protokol o postupanju u slučaju nasilja u obitelji kako bi se osiguralo koordinirano djelovanje raznih nadležnih tijela i organizacija. To uključuje policiju, zdravstvo, pravosuđe, centre za socijalnu skrb, odgojno-obrazovne ustanove te organizacije civilnog društva koje programski djeluju u cilju zaštite žrtava nasilja..
U slučaju da svjedočite ili doživljavate nasilje u obitelji, hitno je poduzeti korake kako bi se zaustavilo nasilje i pružila odgovarajuća pomoć žrtvi. Važno je zapamtiti da svi koji se susreću s nasiljem imaju pravo na zaštitu i podršku, a nadležna tijela obvezu postupati hitno i učinkovito. Pripremili smo vam informacije o postupcima, resursima i institucijama koje su dostupne za zaštitu žrtava i njihovu podršku.
Vrste nasilja u obitelji
Nasilje u obitelji je ozbiljan problem koji se ne smije ignorirati. Važno je prepoznati znakove nasilja te pružiti podršku žrtvi. Ako sumnjate da netko trpi nasilje , potrebno je odmah reagirati te potražiti pomoć nadležnih institucija poput policije, centra za socijalnu skrb ili državnog odvjetništva.
Fizičko nasilje
Fizičko nasilje uključuje bilo kakve oblike tjelesnog kažnjavanja, poput udaranja, guranja, gušenja, bacanja predmeta ili uporabe oružja. Žrtve fizičkog nasilja mogu imati modrice, ogrebotine, prijelome kostiju ili druge ozljede.
Psihičko nasilje
Psihičko nasilje je verbalno ili emocionalno zlostavljanje, poput vrijeđanja, ponižavanja, zastrašivanja, kontroliranja ili izoliranja žrtve. Žrtve psihičkog nasilja mogu osjećati strah, tjeskobu, depresiju ili druga psihička stanja.
Seksualno nasilje
Seksualno nasilje uključuje sve oblike spolnog uznemiravanja, poput silovanja, zlostavljanja, prisiljavanja na spolni odnos ili druge neželjene spolne radnje. Žrtve seksualnog nasilja mogu imati fizičke i psihičke ozljede te osjećati sram, krivnju ili stid.
Ekonomsko nasilje
Ekonomsko nasilje uključuje financijsko ili materijalno zlostavljanje, poput ograničavanja pristupa novcu, prisiljavanja na financijske odluke ili oduzimanja imovine. Žrtve ekonomskog nasilja mogu biti financijski ovisne o počinitelju te se osjećati bespomoćno.
Zanemarivanje potreba osobe
Zanemarivanje potreba osobe uključuje bilo kakve oblike zanemarivanja, poput nepružanja adekvatne njege, hrane, odjeće, smještaja ili medicinske skrbi. Žrtve zanemarivanja mogu biti osobe s invaliditetom ili osobe starije životne dobi te se osjećati izolirano ili napušteno.
Prava i zaštita žrtava
Prava žrtve su regulirana Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji. Cilj ovog zakona je osigurati zaštitu i potporu svim osobama koje trpe bilo koji oblik nasilja unutar obitelji, kako bi se osigurala njihova sigurnost i dostojanstvo.
U slučaju nasilja u obitelji, žrtve imaju pravo na zaštitu od daljnjeg nasilja, pravo na informacije o svojim pravima i mogućnostima, pravo na privatnost i povjerljivost te pravo na pristup zdravstvenoj zaštiti. Također, žrtvama nasilja u obitelji se može osigurati privremeni smještaj u odgovarajuću ustanovu, kao što su sigurne kuće ili skloništa za žrtve nasilja.
Zaštita žrtava nasilja u obitelji provodi se kroz različite ustanove. Uključujući policiju, zdravstvene ustanove, centar za socijalnu skrb, odgojno-obrazovne ustanove i organizacije civilnog društva koje programski djeluju u cilju zaštite žrtava nasilja, kao što je navedeno u Protokolu o postupanju u slučaju nasilja u obitelji.
Sigurnost žrtava nasilja u obitelji je visok prioritet, te se provode razne mjere kako bi se osigurala njihova zaštita. Žrtve imaju pravo na zaštitu svjedoka, što znači da njihov identitet može biti zaštićen tijekom sudskih postupaka. Policija i nadležne institucije također mogu naložiti počinitelju nasilja udaljenje iz zajedničkog kućanstva, kako bi zaštitili žrtvu i eventualne maloljetne članove obitelji.
Važno je kontinuirano raditi na unapređenju prava i zaštite žrtava nasilja u obitelji, kako bi se osigurao cjelovit i učinkovit sustav podrške kojim će se osnažiti žrtve u ostvarivanju svojih prava i zaštiti od nasilja.
Postupanje u slučaju nasilja
Kada se suočavamo s nasiljem u obitelji, važno je znati kako pravilno postupiti kako bi se zaštitile žrtve i osiguralo pravovremeno djelovanje nadležnih tijela. U nastavku ćemo objasniti koji su ključni koraci i postupci koje treba slijediti u slučaju nasilja u obitelji.
Temelj za postupanje u slučaju nasilja u obitelji je protokol o postupanju u slučaju nasilja u obitelji, koji se zasniva na nacionalnim zakonima i obvezama propisanim Nacionalnom strategijom zaštite od nasilja u obitelji za razdoblje od 2017. do 2022. godine.
Prvi korak u postupanju u slučaju nasilja u obitelji je obavijesni razgovor. Tijekom razgovora, osoba koja je izložena nasilju treba prikupiti relevantne informacije o nasilju, uključujući vrstu nasilja, dužinu trajanja, prisutnost djece, te sve druge relevantne situacijske i osobne podatke. Ove informacije su važne kako bi se pružila adekvatna podrška i zaštita žrtvi te brzo i učinkovito pokrenuo postupak zaštite.
Nakon obavijesnog razgovora, sljedeći korak je pokretanje kaznenog postupka. To uključuje prijavu nasilja nadležnoj policijskoj postaji, koja će potom provesti istragu i, ako će se utvrditi da postoji osnovana sumnja na počinjenje kaznenog djela, pokrenuti postupak protiv počinitelja. U kaznenom postupku, žrtva ima pravo na besplatnu pravnu pomoć, osobito u slučajevima kada se suočava s prijetnjama ili zastrašivanjem od strane počinitelja.
Tijekom cijelog postupka, od obavijesnog razgovora do završetka kaznenog postupka, nadležna tijela trebaju osigurati adekvatan i osjetljiv pristup žrtvi te joj, ako je potrebno, pružiti zaštitu od daljnjeg nasilja.
Svi koji se susreću s nasiljem u obitelji, bilo kao žrtve, svjedoci ili stručnjaci iz različitih područja (zdravstvo, socijalna skrb, odgoj i obrazovanje), moraju biti upoznati s protokolom o postupanju u slučaju nasilja u obitelji i aktivno sudjelovati u njegovoj provedbi kako bi se osigurala sveobuhvatna i učinkovita zaštita žrtava nasilja.
Uloga različitih Institucija
Različite institucije imaju važne uloge u postupanju u slučaju nasilja u obitelji. Primarna svrha ovih institucija je pružiti podršku žrtvama nasilja i zaštititi ih od daljnjeg nasilja.
Centar za socijalnu skrb je ključna institucija za pružanje pomoći žrtvama nasilja u obitelji. Njihova je zadaća pružiti savjetodavnu, materijalnu i moralnu pomoć te zaštitu žrtve nasilja. Također, centar za socijalnu skrb može poduzeti mjere radi zaštite djece i drugih članova obitelji koji su izloženi nasilju.
Nevladine organizacije od velike su važnosti u borbi protiv nasilja u obitelji. One pružaju podršku žrtvama nasilja, informacije o njihovim pravima, pomoć u ostvarivanju tih prava te zajednički djeluju s drugim institucijama. Neke organizacije pružaju smještaj za žrtve nasilja, poput sigurnih kuća ili skloništa.
Zdravstveni radnici imaju važnu ulogu u prepoznavanju i prijavljivanju nasilja u obitelji, kao i pružanju medicinske pomoći žrtvama. Prema Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji, zdravstveni djelatnici su dužni prijaviti policiji slučajeve nasilja u obitelji i obaviti cjeloviti zdravstveni pregled žrtve.
Socijalna skrb je važan dio sustava podrške žrtvama nasilja u obitelji. Ona se fokusira na zaštitu i osiguranje prava žrtava, osiguravanje podrške i usluga za njihov oporavak te promicanje uspješnog reintegriranja žrtava nazad u zajednicu. Ovaj odjel često radi u suradnji s centrima za socijalnu skrb, zdravstvenim ustanovama i nevladinim organizacijama.
Policija je prva institucija koja intervenira u slučaju nasilja u obitelji. Policija je dužna postupati hitno u slučaju prijave nasilja u obitelji te provesti istragu, zaštititi žrtvu i pokrenuti prekršajni ili kazneni postupak protiv počinitelja.
Zdravstvene ustanove igraju važnu ulogu u pružanju medicinske pomoći i podrške žrtvama nasilja u obitelji. Žrtve nasilja mogu potražiti pomoć u bolnicama, domovima zdravlja i drugim zdravstvenim ustanovama, gdje će dobiti neophodnu medicinsku pomoć i liječenje od posljedica nasilja.
Sve ove institucije zajedno čine mrežu podrške koja pruža pomoć i zaštitu žrtvama nasilja u obitelji te radi na prevenciji i suzbijanju ovog društvenog problema.
Podrška i resursi za žrtve nasilja
Žrtve nasilja u obitelji imaju pravo na podršku i pomoć. U Hrvatskoj postoje razne ustanove i organizacije koje pružaju savjete i podršku žrtvama, uključujući savjetovališta, nevladine organizacije i druge institucije.
Jedno od osnovnih prava žrtve nasilja u obitelji je pravo na pristup službama za potporu žrtvama nasilja u obitelji. To uključuje pravo na djelotvornu psihološku i drugu stručnu pomoć i potporu tijela, organizacija ili ustanova za pomoć žrtvama nasilja u obitelji. Također, žrtve imaju pravo na zaštitu od zastrašivanja i odmazde.
Razne organizacije pružaju pomoć žrtvama nasilja kroz različite oblike podrške, poput savjetodavnih usluga, smjernica za postupanje u slučajevima nasilja i raznih oblika psihološke podrške. Ove organizacije rade na poboljšanju zaštite žrtava i pomažu počiniteljima u promjeni njihovog ponašanja kako bi se spriječilo daljnje nasilje.
U slučaju nasilja u obitelji, policija također ima ključnu ulogu u pružanju pomoći žrtvama. Policijski službenici u slučajevima nasilja u obitelji postupaju prioritetno i osiguravaju zaštitu žrtava od daljnjeg nasilja.
Zakonski okvir
U Hrvatskoj, postoji nekoliko važnih pravnih instrumenata koji se bave pitanjima nasilja u obitelji. Jedan od ključnih zakona koji regulira ovu temu jest Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji. Ovim Zakonom određuju se prava žrtava, oblici nasilja, krug osoba na koje se Zakon odnosi i sankcije za zaštitu od nasilja u obitelji.
Pored toga, važan pravni okvir za zaštitu žrtava nasilja pruža i Protokol o postupanju u slučaju nasilja u obitelji, koji temelji se na nacionalnim zakonima i podzakonskim aktima, kao i Nacionalnoj strategiji zaštite od nasilja u obitelji za razdoblje 2017-2022.
U slučajevima seksualnog nasilja, Protokol o postupanju u slučaju seksualnog nasilja objašnjava kako postupati, što uključuje pružanje informacija žrtvama, zaštitu privatnosti, te medicinsko i psihosocijalno savjetovanje.
Kroz navedene zakone, protokole i procedure, Hrvatska nastoji osigurati adekvatno rješavanje pitanja nasilja u obitelji, štiteći prava žrtava i osiguravajući adekvatnu pomoć i podršku.
Posebne mjere zaštite
Kada je riječ o nasilju u obitelji, posebne mjere zaštite odnose se na osobe koje su posebno ranjive, poput osoba s invaliditetom ili starijih osoba. U slučaju nasilja, važno je osigurati adekvatnu zaštitu za sve žrtve, a posebno one koji se suočavaju s dodatnim preprekama ili zanemarivanjem potreba.
Zanemarivanje potreba osobe s invaliditetom ili osobe starije životne dobi može rezultirati ozbiljnim posljedicama po njihovu dobrobit. Važno je prepoznati takve slučajeve i pružiti adekvatne intervencije kako bi se smanjio negativan utjecaj nasilja u obitelji na žrtve.
Tajnost podataka o žrtvama nasilja u obitelji od ključne je važnosti za osiguravanje njihove sigurnosti. To uključuje zaštitu osobnih podataka žrtve, kao što su ime, adresa ili kontakt informacije. Uvođenje zaštitnih mjera, kao što su zabrane približavanja, može pridonijeti osiguravanju sigurnost žrtava nasilja u obitelji.
Osim toga, važno je osigurati pristup adekvatnom psihosocijalnom tretmanu, kako za žrtve, tako i za počinitelje nasilja u obitelji. To može uključivati, osim drugih smjernica, Protokol o postupanju u slučaju nasilja u obitelji, koji pruža odgovarajući okvir za postupanje s nasiljem u obitelji.
Posebne mjere zaštite osiguravaju fokus na potrebe ranjivih žrtava nasilja u obitelji te pružaju podršku i resurse za njihovo oporavak. Stoga, važno je razumjeti i primijeniti odgovarajuće mjere kako bi se osiguralo cjelovito rješavanje problema nasilja u obitelji.
Uloga građana u prevenciji nasilja
Građani igraju ključnu ulogu u prevenciji nasilja u obitelji. Oni mogu pomoći u identifikaciji i prijavljivanju nasilnih situacija naiđu li na zlostavljanje u obitelji. Policija je dužna doći na poziv, prikupiti obavijesti i podatke o nasilju, te privesti počinitelja koje građani mogu inicirati. Također, uloga građana uključuje pružanje podrške i razumijevanja žrtvama nasilja, kao i osiguravanje da se problematika javno raspravlja i rješava.
Građani mogu biti ključni u prepoznavanju znakova zlostavljanja kod potencijalnih žrtava. To uključuje promatranje fizičkih ozljeda, promjena u ponašanju i emocionalnom stanju, te izolacije od društva i obitelji. Kad građani prepoznaju znakove nasilja u obitelji, oni mogu žrtvi ponuditi podršku i uputiti je na dostupnu pomoć žrtvama nasilja.
Pored prijavljivanja nasilja i pružanja podrške žrtvama, građani mogu sudjelovati u prevenciji nasilja u obitelji kroz promicanje pozitivnih obiteljskih i međuljudskih odnosa. To uključuje poticanje komunikacije, rješavanje sukoba na nenasilne načine i promoviranje razumijevanja za različite potrebe i osjećaje članova obitelji.
Građani mogu surađivati s lokalnim organizacijama civilnog društva koje se bave zaštitom žrtava nasilja, ostvarivanjem prava na zaštitu od zastrašivanja, odmazde, zaštitu dostojanstva tijekom ispitivanja žrtve kao svjedoka ili sudjelovanjem u radionicama o prevenciji nasilja. Time će se povećati svijest o problemu nasilja u obitelji i jačati mreže podrške za žrtve nasilja u lokalnoj zajednici.
Nasilje i Plavi telefon
Nasilje u obitelji ozbiljno je društveno pitanje koje zahtijeva brzu i efikasnu pomoć žrtvama. Jedan od načina pružanja podrške i pomoći žrtvama nasilja u obitelji je kroz Plavi telefon, koji služi kao sigurna linija za prijavljivanje nasilja i dobivanje savjeta.
Žrtve nasilja mogu se osjećati izolirano, uplašeno i ne znati kome se obratiti za pomoć. Plavi telefon je praktičan i anoniman resurs koji pomaže žrtvama u ovakvim situacijama. Telefonski broj 01/48 33 888 je dostupan od 9 do 21 sat svaki radni dan, osim ako drugačije nije naznačeno na službenoj stranici. Pruža besplatne razgovore za djecu, mlade i odrasle sa stručnjacima za podršku i savjetovanje.
