U današnjem globaliziranom svijetu, intelektualno vlasništvo postaje jedno od najvrednijih resursa za pojedince i tvrtke. Radi li se o izumu, literarnom djelu, dizajnu ili brendu, važno je osigurati da vaša originalna kreacija bude zaštićena od neovlaštenog korištenja ili kopiranja. No, kako točno zaštititi svoje intelektualno vlasništvo?
Postoji nekoliko ključnih alata i mehanizama koji omogućuju zaštitu: patentiranje, autorska prava i žigovi. Svaki od ovih instrumenata ima svoju specifičnu svrhu i primjenu, a razumijevanje njihovih funkcija i kako ih ispravno koristiti može biti ključno za očuvanje vaših prava i ulaganja. U ovom ćemo članku detaljno razmotriti svaki od ovih alata, njihove prednosti i kako ih primijeniti u praksi.
Intelektualno vlasništvo – opće odredbe
Intelektualno vlasništvo u Hrvatskoj regulirano je nizom zakona koji osiguravaju zaštitu prava pojedinaca i tvrtki na njihove originalne kreacije. Državni zavod za intelektualno vlasništvo je ključna institucija koja se bavi pitanjima intelektualnog vlasništva u Hrvatskoj. Općenito je pravilo da, ukoliko se pri poslovanju koriste autorska djela, potrebno je ugovorno regulirati prava s nositeljima prava ili njihovim opunomoćenicima.
Također postoje zakoni koji se odnose na različite aspekte intelektualnog vlasništva, uključujući Zakon o patentu, Zakon o žigu, Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima, Zakon o zaštiti topografija poluvodičkih proizvoda, Zakon o industrijskom dizajnu, i mnogi drugi.
Važno je napomenuti da su neka dobra od interesa za Republiku Hrvatsku, kao što su ona koja se temelje na Ustava Republike Hrvatske posebnim zakonom poput Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Vlasnici i ovlaštenici drugih prava na tim stvarima moraju se služiti svojim pravima u skladu s određenim zakonskim odredbama.
Autorska prava
Autorsko pravo predstavlja važan segment za intelektualno vlasništvo i njegovu zaštitu, posebno u kontekstu književnih, znanstvenih i umjetničkih djela. U Republici Hrvatskoj, zaštita autorskih prava uređena je Zakonom o autorskom pravu i srodnim pravima, koji je usklađen s pravnim okvirom Europske unije i međunarodnim ugovorima.
Autorsko pravo odnosi se na originalna intelektualna ostvarenja koja imaju individualni karakter i koja su izražena na određeni način, bilo kroz pisane ili izgovorene riječi, zvukove, oblike ili pokrete. Ključna karakteristika autorskog djela je njegova originalnost, koja se manifestira kroz slobodu izražavanja kreativnosti autora. Važno je napomenuti da se autorskim pravom ne štiti sama ideja, već konkretno djelo koje je izražaj te ideje. Dakle, ideja za stvaranje djela ne mora nužno biti originalna, ali njezin autorski izražaj mora biti.
Autori imaju isključivo pravo korištenja svog djela, što znači da mogu drugima odobriti ili zabraniti njegovo korištenje. U pravilu, autori daju odobrenje za korištenje svog djela putem pisanih ugovora. Postoje i iznimke od ovog pravila, koje se nazivaju sadržajnim ograničenjima autorskog prava i koje su izričito propisane zakonom.
Autorsko pravo nastaje samim stvaranjem djela i ne zahtijeva administrativne ili registracijske postupke. Traje za života autora i sedamdeset godina nakon njegove smrti, nakon čega djelo postaje javno dobro. Međutim, iako je djelo postalo javno dobro, potrebno je priznati autorstvo, poštivati autorsko djelo te čast i ugled autora.
Pored autorskih prava, postoji i kategorija srodnih prava koja se odnose na prava koja su bliska autorskom pravu. Srodna prava pretpostavljaju postojanje autorskog djela i imaju svoj poseban predmet zaštite. U Hrvatskoj se, primjerice, pruža zaštita umjetnicima izvođačima, proizvođačima fonograma, audiovizualnim producentima i drugima.
Žigovi
Žig je poseban znak kojim se razlikuju proizvodi ili usluge jednog poduzetnika od proizvoda ili usluga drugog poduzetnika. Za intelektualno vlasništvo, žig predstavlja ključnu ulogu jer omogućuje vlasniku da zaštiti svoj brand, identitet i reputaciju na tržištu.
U Hrvatskoj, postupak zaštite žiga reguliran je zakonima koji se odnose na intelektualno vlasništvo. Državni zavod za intelektualno vlasništvo je institucija koja je odgovorna za postupke priznavanja i održavanja prava industrijskog vlasništva, uključujući i žigove.
Zaštita žiga započinje podnošenjem zahtjeva Zavodu. Nakon podnošenja zahtjeva, slijedi postupak provjere koji uključuje analizu da li predloženi žig udovoljava svim zakonskim kriterijima. Ako je sve u skladu s propisima, žig se upisuje u registar i time postaje zaštićen.
Važno je napomenuti da postoji niz naknada povezanih s postupcima zaštite žiga. Ove naknade obuhvaćaju troškove postupaka koje provodi Zavod, a njihov iznos propisuje Vlada Republike Hrvatske uredbom. Prihodi od ovih naknada predstavljaju opći prihod državnoga proračuna Republike Hrvatske.
Zaštita žiga nije trajna i ima određeni vremenski rok. Nakon isteka tog roka, vlasnik žiga mora obnoviti svoju zaštitu kako bi žig i dalje bio zaštićen. U slučaju povrede prava žiga, vlasnik može poduzeti pravne korake protiv onih koji neovlašteno koriste njegov žig.
Zaštita izuma: Patent i uporabni model
U Republici Hrvatskoj,intelektualno vlasništvo poput izuma može se zaštititi putem patenta ili uporabnog modela. Oba instrumenta pružaju pravnu zaštitu izumiteljima, ali se razlikuju po svojoj prirodi i postupcima registracije.
Patent
Patent je isključivo pravo priznato za izum koji nudi novo rješenje nekog tehničkog problema. To može biti proizvod, postupak, uređaj ili primjena. Patent osigurava vlasniku isključivo pravo na izradu, korištenje, stavljanje u promet ili prodaju izuma zaštićenog patentom, tijekom ograničenog perioda.
Da bi ostvario patentnu zaštitu za svoj izum, prijavitelj je u postupku za priznanje patenta dužan otkriti tehničke detalje svog izuma u opsegu koji omogućuje stručnjaku iz predmetnog područja izradu ili upotrebu izuma.
Postupak zaštite patenta u Hrvatskoj može se ostvariti nacionalnim putem, gdje odluku donosi Državni zavod za intelektualno vlasništvo, ili regionalnim putem, gdje odluku donosi Europski patentni ured.
Uporabni model
Uporabni model je novi institut uveden Zakonom o patentu. Ovaj model je brži, jednostavniji i jeftiniji od standardnog patenta, idealan za jednostavnije izume i za izumitelje pojedince te mala i srednja poduzeća.
Uporabni model odnosi se isključivo na proizvode koji ne smiju biti izumi iz područja biotehnologije, kemijske ili farmaceutske tvari, niti izumi čije bi komercijalno iskorištavanje bilo protivno javnom poretku ili moralu.
Za razliku od patenta, registracija uporabnog modela provodi se bez ispitivanja novosti, inventivnosti i industrijske primjenjivosti izuma.
Pariška konvencija i međunarodna suradnja
Pariška konvencija za zaštitu industrijskog vlasništva, usvojena 1883. godine, predstavlja temelj međunarodne zaštite intelektualnog vlasništva. Ova konvencija obuhvaća industrijsko vlasništvo u najširem smislu, uključujući patente, žigove, industrijske uzorke, uporabne modele, uslužne marke, trgovačka imena, geografske oznake i suzbijanje nelojalne konkurencije. Bila je prvi značajan korak prema pomoći stvarateljima da osiguraju zaštitu svojih intelektualnih djela u drugim zemljama.
Republika Hrvatska je stranka Pariške konvencije, što znači da je integrirala njezine odredbe u nacionalno zakonodavstvo. Ova konvencija uspostavlja Uniju za zaštitu industrijskog vlasništva i nudi tri glavne kategorije odredbi: nacionalno postupanje, pravo prednosti i zajednička pravila. Prema člancima 2 i 3 ovog ugovora, pravne i fizičke osobe koje su državljani ili imaju prebivalište u državi članici Konvencije, u pogledu zaštite industrijskog vlasništva, u svim ostalim zemljama Unije uživaju prednosti koje njihovi odgovarajući zakoni pružaju svojim državljanima.
Jedna od ključnih odredbi Pariške konvencije je “pravo prednosti”. To znači da podnositelj zahtjeva iz jedne države članice može koristiti svoj prvi datum podnošenja (u jednoj od država članica) kao učinkoviti datum podnošenja u drugoj državi članici, pod uvjetom da podnositelj zahtjeva ili njegov pravni nasljednik podnese naknadni zahtjev unutar 6 mjeseci (za industrijske uzorke i žigove) ili 12 mjeseci (za patente i uporabne modele) od prvog podnošenja.
Uz Parišku konvenciju, Hrvatska je također stranka drugih međunarodnih ugovora i konvencija koji se odnose na intelektualno vlasništvo, čime se dodatno jača međunarodna suradnja, intelektualno vlasništvo i zaštita prava njihovih vlasnika.
Povrede prava intelektualnog vlasništva
U Republici Hrvatskoj, povrede prava intelektualnog vlasništva predstavljaju ozbiljan problem koji se odnosi na neovlašteno korištenje, kopiranje ili distribuciju zaštićenih materijala ili kreacija. Državni zavod za intelektualno vlasništvo pruža informacije i smjernice o tome kako postupiti u slučaju povrede prava patenta. Ukoliko dođe do povrede prava patenta, nositelju patenta su na raspolaganju pravne mjere protiv prekršitelja koje su propisane Zakonom o patentu. Zbog složenosti ovakvih pravnih postupaka i mogućih protumjera od strane prekršitelja, preporučuje se potražiti pomoć profesionalnih zastupnika.
Osim povreda patenata, postoji i problem krivotvorenja proizvoda ili usluga. Ako netko prodaje robu s vašim žigom bez vašeg odobrenja, postali ste žrtvom krivotvorenja. U takvim situacijama, možete zatražiti od nadležnog nacionalnog carinskog odjela da zadrži tu robu. Također, postoji mogućnost registracije u bazi podataka za provedbu Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO), koji vas izravno povezuje s nadležnim tijelima.
Državni zavod za intelektualno vlasništvo redovito objavljuje statistička izvješća o povredama prava intelektualnog vlasništva u Republici Hrvatskoj. Nedavno je objavljeno izvješće s podacima za 2022. godinu. Ova izvješća pružaju uvid u trenutno stanje i trendove u vezi s povredama prava intelektualnog vlasništva u zemlji.
Zaštita intelektualnog vlasništva od ključne je važnosti za očuvanje inovacija, kreativnosti i ekonomskog razvoja. Stoga je važno biti informiran o svojim pravima i dostupnim mehanizmima zaštite.
Naknade u području intelektualnog vlasništva
U Hrvatskoj, zaštita intelektualnog vlasništva nije samo stvar priznavanja i održavanja prava, već i financijske obveze koje proizlaze iz različitih postupaka i usluga povezanih s tim pravima. Zakon o naknadama u području intelektualnog vlasništva uređuje plaćanje naknada u vezi s postupcima koje provodi Državni zavod za intelektualno vlasništvo (Zavod)
Ove naknade obuhvaćaju troškove postupaka za priznanje i održavanje prava industrijskog vlasništva, polaganje stručnih ispita za ovlaštenog zastupnika u području prava industrijskog vlasništva, kao i izdavanje odobrenja za obavljanje djelatnosti kolektivnog ostvarivanja autorskog prava i srodnih prava. Također, Zavod naplaćuje naknade za pružanje stručnih usluga u okviru svoje stručne djelatnosti.
Obveza plaćanja naknade nastaje u trenutku podnošenja zahtjeva ili drugog podneska Zavodu, a ako više stranaka podnosi zajednički zahtjev, plaća se samo jedna naknada. Ako naknada nije plaćena ili nije plaćena u propisanom iznosu, Zavod može odbaciti zahtjev ili podnesak.
Vlada Republike Hrvatske propisuje iznose ovih naknada uredbom, a prihodi od naknada predstavljaju opći prihod državnoga proračuna Republike Hrvatske. Postoje i određene iznimke od plaćanja naknada, kao što su Republika Hrvatska, jedinice lokalne samouprave i jedinice područne (regionalne) samouprave. Također, s ciljem poticanja inovacijskih aktivnosti, moguće je utvrditi posebne umanjene iznose naknada za određene društvene ili gospodarske kategorije.
U slučaju preplaćenih naknada ili plaćanja naknada koje nisu bile potrebne, stranka ima pravo na povrat uplaćenog iznosa. Pravo na povrat zastarijeva dvije godine nakon isteka godine u kojoj je naknada plaćena.
