Zastara nam može spasiti novac, ali samo ako na vrijeme prepoznamo što je točno zastarjelo i što moramo napraviti da se na zastaru stvarno možemo pozvati. U praksi to znači: provjerimo rokove, provjerimo je li rok možda prekinut, i reagiramo u postupku prije nego što se naplata nastavi “po inerciji”.
Najčešće se pod “zastara ovrhe” zapravo misli na zastaru tražbine koja se naplaćuje u ovrsi. Zato odmah gledamo dvije stvari: iz čega dug dolazi (ugovor, račun, presuda, javnobilježnički akt) i kada je vjerovnik zadnji put poduzeo radnju koja prekida zastaru. U nastavku donosimo korake i rješenja kako se snaći brzo, jasno i bez panike.
Key takeaways
- Zastara nije automatska
- Rok ovisi o ispravi
- Radnje mogu prekinuti zastaru
- Zastara ovrhe traži reakciju
- Cilj: zaštititi novac
Što zastara znači u ovrsi
Zastara znači da nakon proteka zakonskog roka vjerovnik i dalje može “tvrditi” da dug postoji, ali ga ne može uspješno prisilno naplatiti ako se mi pozovemo na zastaru. To je razlog zašto je zastara u ovršnim situacijama toliko važna: bez pravovremene reakcije, ovrha se može provoditi iako bi se na zastaru moglo pozvati.
Kod pojma “zastara ovrhe” često se miješaju stvari: obustava ovrhe je procesni završetak postupka, a zastara je materijalnopravni institut vezan uz rokove i tražbinu. U oba slučaja ishod može utjecati na naš novac, ali put do toga nije isti.
Zašto ljudi brkaju zastaru i obustavu ovrhe
Obustava ovrhe se može dogoditi iz više razloga (npr. ovršna isprava je ukinuta, postupak ne može ići dalje), dok zastara ovisi o vremenu i radnjama stranaka. Zato prvo razdvajamo pojmove, pa tek onda radimo plan.
Koji su ključni rokovi i od čega ovise
Najsigurnija startna točka je pravilo da opći rok zastare iznosi pet godina, osim ako zakon ne propisuje drukčije, prema Zakonu o obveznim odnosima. (Zakon)
Druga velika stvar: ako je tražbina utvrđena pravomoćnom sudskom odlukom, nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, ili javnobilježničkim aktom, primjenjuje se poseban rok od deset godina, također prema Zakonu o obveznim odnosima. (Informator)
| Situacija | Tipičan rok | Što to znači za nas |
| Opći rok kad nema posebnog | 5 godina | Zastara se često provjerava od dospijeća |
| Tražbina iz presude/nagodbe/javnobilj. akta | 10 godina | “Jača” isprava, dulji rok |
| Posebne vrste tražbina | kraće od 5 | Rok ovisi o vrsti i okolnostima |
Kako se zastara prekida i zašto je to presudno
Ovo je dio na kojem ljudi najčešće izgube: i kad je dug star, zastara se može prekinuti. Ona se prekida, među ostalim, podnošenjem tužbe i drugim radnjama vjerovnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi ostvarenja tražbine, kako objašnjava tumačenje instituta prekida zastare. (NOTARIUS)
U ovršnom kontekstu to u praksi znači da pokretanje ili nastavak postupka može promijeniti računicu, pa ne gledamo samo “koliko je prošlo”, nego i “što se u međuvremenu događalo”. Zato je kod fraze zastara ovrhe uvijek najpametnije gledati kronologiju: datum dospijeća, datum ovršne isprave, datum prijedloga za ovrhu i svaku bitnu procesnu radnju.
Jedna stvar koju vjerovnici često računaju
Mnogi vjerovnici računaju na to da nećemo reagirati ili da ćemo se zbuniti terminima. Ako mi ne istaknemo zastaru kad treba, novac može otići i onda se bavimo “gašenjem požara”, umjesto prevencijom.
Kako provjeriti naš slučaj i zaštititi novac
Prvo identificiramo na čemu se ovrha temelji: je li to rješenje, presuda, javnobilježnički akt ili nešto drugo. Zatim gledamo rokove iz Zakona o obveznim odnosima i logiku ovršnog postupka iz Ovršnog zakona. (Narodne Novine)
Drugo, sastavljamo vremensku crtu: kada je dug dospio, kada je prvi put pokrenuta naplata, je li bilo prekida, je li bilo mirovanja, i je li postupak obustavljen ili samo “stoji”. Sudska praksa naglašava koliko je bitno je li došlo do formalne obustave ili se radi o nastavku ovrhe drugim sredstvom. (Rrif)
Treće, kad vidimo da postoji osnova, zastaru ističemo pravilno i u pravom trenutku u postupku, jer tada zastara prestaje biti teorija i postaje konkretna obrana našeg novca.
Zaključak
Zastara je realna šansa da zaštitimo novac, ali samo ako je tretiramo kao proces: prvo utvrdimo koji rok vrijedi, zatim provjerimo je li zastara prekinuta, i onda pravovremeno reagiramo u postupku. Pojam zastara ovrhe najčešće je skraćenica za cijelu priču o rokovima i radnjama, pa si pomažemo tako da vodimo jasnu kronologiju i držimo se zakona, ne osjećaja.
Ako je situacija složena ili postoji više postupaka, vrijedi razmišljati šire i o povezanim temama poput kaznenog postupka, jer ponekad isti životni događaj otvori više pravnih pitanja. Najvažnije: kad se vodimo činjenicama i datumima, šanse da spasimo novac rastu.
