U suvremenom svijetu, zaštita okoliša postaje sve važnija tema. Kako bi se osigurala održivost i zaštitilo prirodno bogatstvo, države širom svijeta donose zakone i propise koji reguliraju interakciju čovjeka s prirodom. Republika Hrvatska nije iznimka. Zakon o zaštiti okoliša u Hrvatskoj postavlja temelje za očuvanje i zaštitu okoliša, osiguravajući pritom ravnotežu između ekonomskog razvoja i očuvanja prirode.
Upoznat ćemo vas s osam ključnih propisa iz Zakona o zaštiti okoliša koje svaki građanin, poduzetnik i stručnjak treba znati. Kroz ovaj pregled, dobit ćete jasan uvid u pravne obveze, ali i prava koja proizlaze iz ovog zakona, te kako oni utječu na svakodnevni život i poslovanje u Hrvatskoj.
Uvod u zakon o zaštiti okoliša
Zakon o zaštiti okoliša Republike Hrvatske postavlja temelje zaštite okoliša u okviru koncepta održivog razvitka. Ovim zakonom uređuju se načela zaštite okoliša, zaštita sastavnica okoliša, zaštita okoliša od utjecaja opterećenja, subjekti zaštite okoliša i dokumenti održivog razvitka i zaštite okoliša.
U zakon su također uključeni instrumenti zaštite okoliša, praćenje stanja u okolišu, informacijski sustav zaštite okoliša, osiguranje pristupa informacijama o okolišu i sudjelovanje javnosti u pitanjima okoliša.
Zakon o zaštiti okoliša također prenosi određene direktive Europske unije u pravni poredak Republike Hrvatske, čime se osigurava usklađenost s europskim standardima i praksama. Za više informacija, možete posjetiti zakon.hr gdje je detaljno objašnjen Zakon o zaštiti okoliša Republike Hrvatske.
Zaštita prirodnih resursa
Zakon o zaštiti okoliša Republike Hrvatske postavlja temeljne okvire zaštite okoliša u skladu s konceptom održivog razvitka. Ovaj zakon uređuje načela zaštite okoliša, zaštite sastavnica okoliša te zaštite okoliša od različitih opterećenja. Također, definira subjekte zaštite okoliša, dokumente održivog razvitka i zaštite okoliša te različite instrumente zaštite okoliša.
Jedan od ključnih aspekata ovog zakona je praćenje stanja u okolišu, kao i osiguranje pristupa informacijama o okolišu. Zakon o zaštiti okoliša također potiče sudjelovanje javnosti u pitanjima okoliša i osigurava pravo na pristup pravosuđu. Osim toga, zakon definira odgovornost za štetu u okolišu, financiranje i instrumente opće politike zaštite okoliša, te upravni i inspekcijski nadzor.
Ovim zakonom također se prenose određene direktive Europske unije, kao što su Direktiva 2011/92/EZ o procjeni učinaka određenih javnih i privatnih projekata na okoliš i Direktiva 2014/52/EU o izmjeni prethodno spomenute direktive.
Upravljanje otpadom
Upravljanje otpadom je ključna komponenta Zakona o zaštiti okoliša Republike Hrvatske. Ovaj zakon osigurava cjelovito očuvanje kakvoće okoliša, bioraznolikosti, krajobrazne i georaznolikosti. Cilj je postići racionalno korištenje prirodnih dobara i energije na način koji je najpovoljniji za okoliš, kao osnovni uvjet zdravog života i temelj koncepta održivog razvitka.
Okoliš je prepoznat kao dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i stoga ima posebnu zaštitu. Svaki zahvat u okoliš mora biti u okvirima održivog razvitka, osiguravajući da se ne narušava kvaliteta života, zdravlje ljudi, biljni i životinjski svijet. Jedan od ključnih aspekata ovog zakona je cjelovito upravljanje zaštitom okoliša, koje predstavlja skup povezanih i usklađenih odluka i mjera s ciljem ostvarivanja učinkovite zaštite okoliša.
Kontrola onečišćenja
Zakon o zaštiti okoliša Republike Hrvatske postavlja temelje za kontrolu onečišćenja u cilju očuvanja i zaštite okoliša. Onečišćenje se definira kao izravno ili neizravno unošenje tvari, vibracija, topline ili buke u zrak, vodu ili zemlju, što može biti štetno za zdravlje ljudi ili kvalitetu okoliša. Zakon naglašava važnost sprječavanja onečišćenja morskog okoliša, koje može prouzročiti pogubne posljedice na uvjete života biljnog i životinjskog svijeta u moru.
Osim toga, zakon o zaštiti okoliša definira onečišćivača kao svaku fizičku i pravnu osobu koja uzrokuje onečišćavanje okoliša. Postrojenja su posebno regulirana, s naglaskom na one koji se bave spaljivanjem ili suspaljivanjem otpada. Ovi postrojenja moraju slijediti stroge smjernice kako bi se osiguralo da njihove emisije ne štete okolišu. U svemu tome, ključna je uloga operatera, koji mora osigurati da se sve aktivnosti provode u skladu s propisima.
Zaštita bioraznolikosti
Zaštita bioraznolikosti je ključni segment Zakona o zaštiti okoliša Republike Hrvatske. Prema informacijama sa zakon.hr, zakon o zaštiti okoliša definira različite aspekte zaštite, uključujući praćenje stanja okoliša, pravo na pristup pravosuđu u svrhu zaštite okoliša, te definicije štete u okolišu. Posebno je naglašena zaštita zaštićenih vrsta i prirodnih staništa prema posebnim propisima iz područja zaštite prirode.
Šteta u okolišu može biti nanesena vodama, morskim vodama, zemljištu te zaštićenim vrstama i prirodnim staništima. Zakon također definira što se smatra značajnom promjenom koja može imati negativan utjecaj na zdravlje ljudi ili okoliš.
Osim toga, zakon se bavi i pitanjima zdravstvene ekologije, koja se bavi pitanjima zdravlja i bolesti ljudi koji su uvjetovani čimbenicima okoliša. U kontekstu bioraznolikosti, ključno je razumjeti kako različiti čimbenici, poput industrijskih emisija ili nesreća, mogu utjecati na prirodne ekosustave i bioraznolikost.
Klimatske promjene i smanjenje emisije
Zakon o zaštiti okoliša Republike Hrvatske postavlja temelje za očuvanje i zaštitu okoliša, s naglaskom na održivi razvitak i zaštitu prirodnih resursa. Jedan od ključnih ciljeva ovog zakona je zaštita ozonskog omotača i ublažavanje klimatskih promjena. Zakon naglašava važnost zaštite života i zdravlja ljudi, biljnog i životinjskog svijeta, georaznolikosti, bioraznolikosti i krajobrazne raznolikosti te očuvanje ekološke stabilnosti.
Također, zakon promiče racionalno korištenje energije i poticanje uporabe obnovljivih izvora energije. U kontekstu klimatskih promjena, posebno je važno napomenuti načelo “onečišćivač plaća”, prema kojem onečišćivač snosi troškove nastale onečišćavanjem okoliša, uključujući troškove procjene štete, otklanjanja štete i praćenja stanja okoliša.
Zaštita voda
Zaštita voda predstavlja ključni segment Zakona o zaštiti okoliša Republike Hrvatske. Prema članku 24. ovog zakona, zaštita voda obuhvaća mjere zaštite voda te poboljšanja stanja voda s ciljem sprječavanja ili smanjivanja štetnih posljedica za ljudsko zdravlje, vodne ekosustave, kvalitetu života i okoliš u cjelini.
Osim toga, naglasak je stavljen na zaštitu voda od onečišćenja kako bi se očuvalo zdravlje i život ljudi te zaštitio okoliš. Također, zakon o zaštiti okoliša ističe važnost omogućavanja održivog, neškodljivog i neometanog korištenja voda za različite namjene, sve u skladu s posebnim propisom koji uređuje upravljanje vodama.
Ovaj zakon pruža okvir za očuvanje i zaštitu vodnih resursa, uzimajući u obzir njihovu vitalnu ulogu u očuvanju ekosustava i osiguranju zdravog života za sve građane. Stoga je od presudne važnosti da se svi relevantni dionici pridržavaju ovih propisa kako bi se osigurala dugoročna održivost i zaštita vodnih resursa.
Održivi razvoj
Održivi razvoj predstavlja ključni okvir za oblikovanje politika i strategija koji omogućavaju kontinuirani gospodarski i socijalni napredak, a pritom ne uzrokuju štetu okolišu i prirodnim izvorima koji su bitni za buduće ljudske aktivnosti. Glavni cilj održivog razvoja je osigurati održivo korištenje prirodnih izvora na nacionalnoj i međunarodnoj razini.
To znači da prilikom kreiranja planova i strategija treba pažljivo razmatrati njihove učinke na okoliš, resurse i, posljedično, utjecaj na druge ljude, kao i na mogućnost budućih generacija da zadovolje svoje potrebe. Uz to, održivi razvoj naglašava potrebu za promjenom trenutnih neodrživih modela proizvodnje i potrošnje te za integriranim pristupom u izradi smjernica i politika.
Pravo javnosti na informacije
Jedan od ključnih aspekata Zakona o zaštiti okoliša je transparentnost i pristup informacijama. U svrhu praćenja ostvarivanja ciljeva iz dokumenata održivog razvitka i zaštite okoliša, Hrvatski sabor razmatra izvješće o stanju okoliša na državnoj razini svake četiri godine. Ovo izvješće pruža cjelovit uvid u stanje okoliša, uključujući podatke o stanju sastavnica okoliša, opterećenjima na okoliš, integriranim temama i temama opće politike zaštite okoliša.
Također, na razini lokalne i područne (regionalne) samouprave, predstavnička tijela razmatraju izvješće o stanju okoliša svake četiri godine. Ova izvješća pružaju detaljne informacije o stanju okoliša na određenom području, uzimajući u obzir posebne značajke tog područja.
Zakon o zaštiti okoliša također naglašava važnost tehničkih standarda zaštite okoliša. Ovi standardi određuju granične vrijednosti emisija, način izrade, proizvodnje, označavanja i postupanja s proizvodima i opremom te postupanje s njima nakon prestanka korištenja.
